- Autor: Ljubodrag Stojadinović

Na kraju svoje evropske turneje, Donald Tramp je govorio o Crnoj Gori. Odgovarao je na pitanje koje se ticalo principa: ako bilo koji član NATO-a bude napadnut, brani ga čitava Alijansa.
Jedan je novinar, smatrajući taj princip besmislenim, pitao Trampa: „Zašto bi moj sin, na primjer, išao da brani Crnu Goru?“
Zašto se taj radoznali novinar sjetio baš Crne Gore, koja se osjeća spokojno pod moćnim kišobranom, kao novi, mali, pouzdani član? Zbog čega bi upravo Crna Gora mogla da postane crna ovca NATO-a, i to još na relativnom početku toliko željenog članstva.
Zbog toga su odnosi Podgorice i Moskve u stanju plitke, ali pouzdane hibernacije.
A zbog pomoći tada bratskoj Rusiji, Crna Gora je objavila rat Japanu koji je trajao pune 102 godine (1904-2006).
Tek početkom 21. vijeka Tokio je umolio Podgoricu za primirje, poslavši na noge Đukanoviću premijera i zamjenicu ministra spoljnih poslova. Zabilježeno je da je u borbenim dejstvima (1904) učestvovalo ukupno 7 Crnogoraca, i to u sastavu ruskih trupa, odakle su se dvije godine kasnije svi vratili u svoja brda živi i zdravi.
Zašto je ovo važno? Moguće je da je epska ratobornost Crnogoraca, ne samo na Vučjem Dolu nego i na Dalekom istoku, podstakla Trampa da onom novinaru (izvor „Politika‘‘), navodeći mogući loš rasplet ni iz čega, kaže ovo: „Crna Gora je mala država, sa veoma snažnim ljudima. Oni su veoma snažni ljudi. Oni su veoma agresivni ljudi, možda će postati agresivni, i čestitam – u trećem svjetskom ratu smo.“
Pokušavao sam da zamislim scenario po kome Crnogorci postaju krivci za najveći rat u istoriji. Da li bi ga započeli sa susjedima ili otišli daleko da zbog neke povrede ponosa, lične uvrede, udara na obraz i junačku čast započnu okršaj, a zatim u njega postepeno uvuku saveznike, dužne da pomognu slabašnom članu u nevolji, dovoljno silnom da započne tuču.
Crnogorci su snažni ljudi. Da li je to dovoljno za rat? Agresivni? Kako ko, ima naprasitih kao i svugdje, a svoju agresivnost van granica svoje države neki od njih pokazuju uglavnom u Srbiji. Rekao mi je jednom crnogorski (srpski) pjesnik Momir Vojvodić: „San je svakog Crnogorca koji drži do sebe da se kao Srbin dokaže u Beogradu. Tako nastaju hibridni terazijski Srbi, koji se na Cetinje vraćaju kao prekaljeni Crnogorci. Nema pravog Crnogorca koji nije osvojio Beograd, niti Srbina koji nije porijeklom iz Crne Gore.“
Ovaj kratki satirični ogled Momira Vojvodića ni u jednom svom dijelu ne podstiče mit o snazi i agresiji, nego samo o poetskoj avanturi u brojnim varijacijama jednog te istog identiteta.
Reklo bi se da je Donald Tramp našao loše obrazloženi primjer za ilustraciju besmislene lančane ratobornosti Alijanse. Neka to bude samo još jedan „trampizam“, pojam koji označava sindrom antologijskih predsjedničkih nesuvislosti, koje čak nijesu motivisane racionalnim povodima. Ali, ta ideja o „snažnim i agresivnim“ Crnogorcima, koji tek tako započinju rat, zbog navedenih neobrazloženih osobina, nije sasvim bezazlena.
Nijesam potpuno siguran da je korporativni Trampov um dobro razlučio ko je i šta na Balkanu, i kakav je raspored realne žarišne agresivnosti. On naslućuje da tu ima nekoliko vođa sumnjive biografske i još gore mentalne pouzdanosti, ali njih nije dirao, možda smatrajući da je bolje da jednom folklornom naznakom, preko članice NATO-a, upozori druge, podmuklo ratoborne balkanske provizorijume.
Crna Gora ima nešto manje od 2.000 vojnika u sva tri vida. Nekoliko oficira je određeno za sastav Kfora na Kosovu, saznanje koje je izazvalo razbratsku konsternaciju u vrhovima srpske vlasti.
Od svih oružanih grupa koje odlaze iz Crne Gore i tamo se vraćaju najpoznatiji su mafijaški klanovi, valjda se zovu „kavački‘‘ i „škaljarski‘‘. Sukobljeni su međusobno, a i sa svima drugima, i u Srbiji i Crnoj Gori. Taj se rat još dugo neće završiti, ali to nipošto nije globalna tema koja bi potresla NATO i rušila njegove principe. To je samo dio stripa o nasilju na Balkanu, koji bi ipak sasvim ugodno mogao da bude smješten u nevjerovatnu Trampovu eksplikaciju o greškama u ustrojstvu Alijanse i mogućem lošem primjeru Crne Gore u tom smislu.
Zanimljivo, ali Tramp nije rekao da bi Kosovo moglo da bude povod za neki sukob. On zna da je ta stvar gotova, mada se učesnici „u pregovorima“ gicaju i puštaju rodoljubive zvuke nepristajanja i potrošenog ponosa, traže kompromise i rješenje u kome bi obje strane bile nezadovoljne.
Baš ga briga za to. On je otkrio nedužnu Crnu Goru kao kameniti žulj u čizmi zapada i zadovoljan je izjavom koju je već zaboravio.
U Srbiji je najavljena obavezna opšta vojna obuka stanovništva mlađeg od 60 godina.
U sledeća dva dana srpski vazduhoplovi će zarad obuke letjeti iznad juga Srbije.
Imamo bar dvije dobre vijesti: Neki avioni još mogu da polete. U Srbiji žive i ljudi koji su mlađi od 60 godina.
Peščanik.net